Što je pokazalo istraživanje?

Istraživači su usporedili vrijednosti antimüllerova hormona, odnosno AMH-a, u žena s patogenim varijantama BRCA1 ili BRCA2 i žena bez utvrđene obiteljske varijante.

Nakon prilagodbe za dob, 172 nositeljice BRCA1 varijante imale su prosječno oko 25% nižu koncentraciju AMH-a od 216 žena u kontrolnoj skupini.

Rezultat je ostao prisutan nakon statističke prilagodbe za indeks tjelesne mase, pušenje, primjenu oralne kontracepcije i vrijeme između uzimanja uzorka i laboratorijske analize.

Veća vjerojatnost niskoga AMH-a

Nositeljice BRCA1 varijante češće su imale AMH u donjoj četvrtini vrijednosti za promatranu skupinu. Procijenjeni omjer izgleda iznosio je 1,84, što upućuje na veću učestalost nižih vrijednosti AMH-a.

Takav rezultat opisuje razliku među skupinama. Ne može unaprijed odrediti vrijednost AMH-a, dob menopauze ili reproduktivni ishod pojedine nositeljice.

Što je pronađeno kod BRCA2?

Prosječna koncentracija AMH-a u nositeljica BRCA2 varijante nije se značajno razlikovala od kontrolne skupine. Nije zabilježena ni veća vjerojatnost da će se njihove vrijednosti nalaziti u donjoj četvrtini promatrane raspodjele.

To ne dokazuje da BRCA2 nema nikakav odnos s reproduktivnim zdravljem. Broj ispitanica, dobna struktura i razlike među istraživanjima ograničavaju sigurnost zaključaka.

Četiri važne kliničke poruke

Koliko su dokazi sigurni?

Istraživanja ovarijske rezerve u nositeljica BRCA varijanti nisu dala potpuno ujednačene rezultate. Neka su zabilježila niži AMH ili slabiji odgovor na stimulaciju, osobito uz BRCA1, dok druga nisu pronašla jasnu razliku.

Rezultate mogu mijenjati dob ispitanica, osobna povijest raka, prethodno liječenje, laboratorijska metoda, hormonska kontracepcija i način odabira kontrolne skupine. Zato se jedna studija ne može primijeniti kao pravilo na sve nositeljice.

Zašto je razgovor o plodnosti ipak važan?

Nositeljice BRCA1 ili BRCA2 varijante često istodobno donose odluke o planiranju obitelji, intenzivnom onkološkom praćenju i preventivnom uklanjanju jajovoda i jajnika nakon završetka reprodukcije.

Ako se dijagnosticira rak, kemoterapija i drugi oblici liječenja mogu dodatno oštetiti ovarijsku rezervu. Zato razgovor o budućoj plodnosti treba provesti prije početka potencijalno gonadotoksične terapije kad god to klinička situacija dopušta.

Kako se procjenjuje ovarijska rezerva?

Procjena može uključivati AMH, ultrazvučni broj antralnih folikula te, prema potrebi, FSH i estradiol na početku ciklusa. Rezultati se uvijek tumače zajedno s dobi, ciklusima, prethodnim operacijama i onkološkim liječenjem.

Jedno mjerenje AMH-a nije „rok trajanja” plodnosti i ne može precizno odrediti vrijeme menopauze. Serijsko praćenje također nije potrebno svakoj nositeljici, nego se planira prema kliničkom pitanju.

Koje su mogućnosti očuvanja plodnosti?

Zamrzavanje jajnih stanica ili zametaka etablirane su mogućnosti očuvanja plodnosti. Za postupak je najčešće potrebna hormonska stimulacija jajnika, koja se danas može započeti u različitim fazama ciklusa kako bi se smanjilo odgađanje onkološkog liječenja.

U određenim situacijama razmatra se kriopohrana tkiva jajnika. Izbor metode ovisi o dobi, ovarijskoj rezervi, vremenu dostupnom prije terapije, vrsti bolesti i osobnim reproduktivnim planovima.

Očuvanje plodnosti ne jamči buduću trudnoću. Vjerojatnost uspjeha najviše ovisi o dobi u kojoj su jajne stanice ili zameci pohranjeni i njihovom broju.

Planiranje nije isto što i žurba

BRCA nalaz nije razlog za stvaranje panike niti za automatsko zamrzavanje jajnih stanica. Njegova je vrijednost u tome da omogućuje pravodobno informiranje i planiranje prije nego što dob, preventivna operacija ili onkološko liječenje suze raspoložive mogućnosti.

Za mlađu ženu koja uskoro planira trudnoću pristup može biti drukčiji nego za ženu koja želi odgoditi roditeljstvo ili treba započeti liječenje raka.

Može li se spriječiti prijenos varijante djetetu?

Svako dijete nositeljice ili nositelja autosomno dominantne BRCA varijante ima 50% mogućnosti da je naslijedi. Parovi koji žele smanjiti mogućnost prijenosa mogu razgovarati o IVF-u s preimplantacijskim genetičkim testiranjem za monogensku bolest, odnosno PGT-M postupku.

PGT-M je osobni izbor, a ne obveza. Zahtijeva IVF i genetičku pripremu, ne jamči trudnoću te prije odluke uključuje detaljno genetičko i reproduktivno savjetovanje.

Genetski nalaz mora biti stručno potvrđen

Kliničke odluke temelje se na patogenoj ili vjerojatno patogenoj varijanti potvrđenoj odgovarajućim genetskim testiranjem. Varijanta nejasnoga značenja nije isto što i potvrđena nasljedna BRCA mutacija i ne treba biti osnova za preventivnu operaciju ili PGT-M.

Genetsko savjetovanje pomaže razumjeti rezultat, rizike za članove obitelji i dostupne mogućnosti praćenja, prevencije i planiranja obitelji.